Šećeri glavni neprijatelj zuba

Šećeri omogućavaju dominaciju štetnih bakterija u zubnom plaku. Takav plak se čvršće vezuje za površinu zuba, u njemu se stavraju kiseline(preradom šećera) koje dodvode do karijesa, a predstavlja i podlogu u kojoj će se dalje nagomilavati bakterije izazivači oboljenja desni(parodontalna oboljenja).

Opasni su tzv. SLOBODNI ŠEĆERI( rastvorljivi, dodati). Oni pripadaju hemijskoj grupi prostih šećera(mono i disaharidi) i dodaju se hrani i napitcima od strane proizvođača, tokom kuvanja ili radi zaslađivanja. Ovde spadaju i šečeri prirodno prisutni u medu, sirupima voćnim sokovima i koncentratima.(slika 1.)

Slika 1.Vrste slobodnih šećera.

Oni pripadaju hemijskoj grupi prostih šećera(mono i disaharidi) i dodaju se hrani i napitcima od strane proizvođača, tokom kuvanja ili radi zaslađivanja. Ovde spadaju i šečeri prirodno prisutni u medu, sirupima voćnim sokovima i koncentratima.(slika 1.)

Slika 2.Prirodni i slobodni(rastvorljivi, dodati) šećeri

Za razliku od slobodnih šećera postoje i PRIRODNI ŠEČERI(vezani) koji se nalaze u ćelijama žitarica, voća i povrća, kao i u mleku i mlečnim produktima. Izuzimajući mleko kod beba, ne utiču značajnije na razvoj bolesti zuba, ali i drugih hroničnih oboljenja(videti kasnije) jer su spojeni sa vodom, bljnim vlaknima, kalcijum i fosfatima i zaštitnim jedinjnjima poput polifenola.(slika 2.)

Slobodni šećeri nisu samo opasni po zube, već su i značajni rizični faktor za razvoj najrasprostranjenijih oboljenja današnjice poput:

-gojaznosti

-oboljenja srca i krvnih sudova

-visoki pritisak

-šećerne bolesti

-malignih bolesti(posebno rak dojke i debelog creva)

-oboljenja zglobova

-gljivičnih oboljenja

Složeni ugljeni hidrat skrob koji se nalazi u žitaricama i povrću, u svome integralnom obliku ne poseduje kariogena svojstva jer se slabo rastvara u ustima. Ali, današnji prerađeni oblici, i kuvane forme(belo brašno, čips i druge grickalice) podložnu su razlaganju već u ustima i postaju izvor gore navedenih slobodnih, jednostavnih šećera koje bakterije lako koriste. Detaljnije

Svetska Zdravstvena Organizacija(WHO), u borbi sa opasnim hroničnim oboljenjima, snažno preporučuje da u ishrani slobodni šećeri ne smeju da čine više od 10% ukupnih energetskih izvora. Ukoliko su više zastupljeni, osim energije, javlja se značajni nedostatak u unosu ostalih hranljivih materija posebno vitamina i minerala.

Za održavanje zdravlja preporuka je da dnevni unos slobodnihšećera ne bi smeo da prelazi
10% od ukupnog energetskog unos.

Za zdravlje zuba je potrebno da bude i
manji od 5%

Istraživanja pokazuju da ova preporuka nije dovoljna da bi se značajno kontrolisalo zdravlje zuba, i da bi zastupljenost slobodnih šećera trebao da bude manji od 5% ukupnog energetskog unosa.

Da bi bilo jasnije, kada govorimo o manje od 10%, to bi iznosilo dnevno svega 6 kafenih kašičica dodatnog šećera(100 cal) za žene i 9 kafenih kašičica(150 cal) za muškarce, odnosno 0k0 25 g i 37 g. (preporuka Američkog udruženja kardiologa).

5% energetskog unosa iznosi kod odraslih 7 kafenih kašičica ili 30 g šečera dnevno. Kod dece uzrasta 4-6 godina, 19 g, a uzrasta 5-11 godina, 24 g.

Slika 3. Zastupljenost slobodnih secera u 100 g pojedinih namirncama.

Svuda u svetu, a pogotovu kod nas potrošnja šećera je daleko već od ove preporučene(čak i preko 20 kafenih kašičica šećera), jer npr. samo jedna konzerva kola pića sadrži 35-40 g slobodnih šećera. Poseban problem su skriveni šećeri koje proizvođači stavljaju u različite namirnice(npr. kečap, sosevi, supe, suhomenati proizvodi i sl.). Orjentaciju koliko pojedine namirnice sadže slobodnih šećera možete da pogledate na slici 3. i u odličnom članku.

Treba napomenuti da se u poslednjih nekoliko decenija potrošnja slobodnih šećera u svetu udvostručila.(Slika 4.)

Slika 4. Potrošnj šećera u svetu

Smatra se da je potrošnja kod nas u evropskim okvirima, mada ne postoje ozbiljnije studije koje su se time bavile. Pogledati članak u vezi toga: „Šećer – tihi ubica” (Blic).

O potrošnji gaziranih napitaka, kao moćnog izvora šećera smo već ranije pisali: Gazirani napici i oštećenja zuba (Facebook beleška).

Šećeri takođe poseduju snažnu moć stvaranja zavisnosti (neki tvrde da je i jača od heroina). Postoje naučni podatci da ukoliko majka uzima povećane količine šećera u trudnoći, i dete će imati povećanu potrebu za unošenjem slatkog. Isto tako se smatra da se zavisnost na slatko i šećere pojačano stvara u prvim godinama života (pogledati detaljnije u ranijim objavama navedenim na kraju).

Kada je reč o zubnom kvaru, od ukupne količine unesenih slobodnih šećera mnogo je značajnija učestalost njihovog unošenja. Sve preko 1 unosa dnevno, i to posebno između obroka, može se smatrati rizičnim.

Samo mehaničko pranje zuba ne može da spreči i reparira oštećenja zubne gleđi kao posledica prisustva slobodnih šećera. To mogu fluoridi i delom neki drugi preventivni preparati poput nanoapatita, ksilitola i sl., koji podstiču procese remineralizacije. Ali kod čestog unosa šećera (preko 6× dnevno) ni fluoridi nisu više efikasni. Količine fluorida koje se nalaze u dečjim zubnim pastama imaju slabo zaštitno dejstvo, a nedovoljno i nepravilno pranje zuba kao i slabost zubne gleđi ubrzavaju razvoj karijesa. Zbog toga je zubni kvar mlečnih zuba kod najmlađe dece ponovo u porastu i u zemljama gde je zabeležen značajan pad kod dvanaestogodišnjaka. Poslednjih godina su otkrivene zavere koje su postojale između industrije šećera i stomatoloških udruženja sa ciljem da se umanji ključna uloga šećera u razvoju zubnog kvara i akcenat preventivnih mera usmeri u drugom pravcu (oralna higijena, fluoridi). Detaljnije o tome u tekstu navedenom na kraju.

PREPORUKE ZA UNOS SLOBODNIH ŠEĆERA KOD MALE DECE

Preporuke se oslanjaju na uputstva Svetske zdravstvene organizacije(WHO) i vodećih svetskih stomatoloških i zdravstvenih organizacija.

  1. Deci do druge godine ne bi trebalo da se dodaju slobodni šećeri u bilo kom obliku (zaslađivanje, slatkiši), kao ni da se koriste moćni izvori koji čine kombinaciju šećera i brašna (npr. keksi, zaslađene kaše i formule).
  2. Deca najmanje do 6. meseci ne bi trebalo da piju fabričke sokove (čak i tzv. sokovi bez šećera nisu bez njih). Sokovi ne smeju uopšte da se piju iz bočice ili šolje sa nastavkom (tzv. no spill, iz kojih se ne izvlači tečnost), a pogotovu ne noću.
  3. Voćni ceđeni sokovi (ako nisu zaslađeni) se računaju kao voće, ali je preporuka da deca do 4. godine ne unose više od 150 ml dnevno i to isključivo preko šolje. Ukoliko se ne sprovodi redovna higijena zuba sa dovoljnom količinom fluorida, čak i takvi sokovi mogu kod rizične dece da budu kariogeni.
  4. Noćni unos hrane i tečnosti bilo koje vrste i sa minimalnim količinama slobodnih šećera, posebno iz bočice, snažan je rizični faktor za razvoj zubnog kvara.
  5. Treba izbegavati kombinaciju mleka (čak i majčinog) i rafiniranih žitarica (griz, pahuljice, hleb i sl.).
  6. Voćni jogurti su izvor slobodnih šećera.
  7. Namirnice koje sadrže slobodne šećere treba unositi pre svega u sklopu glavnih obroka, a za užinu unositi zaštitne namirnice (videti u ranijim objavama na kraju).
  8. Izbegavati „ishranu po zahtevu“ i uobročiti dete na najviše 6 unosa hrane.
  9. Obroci sa slobodnim šećerima poput slatkiša, grickalica, kaša i sl. maksimalno unositi do 2 puta dnevno, a kod rizične dece i ređe (videti kasnije).
  10. Kod dece i odraslih osoba koje imaju osetljivu zubnu gleđ (videti na kraju) ili probleme sa pljuvačkom i imunitetom, zubni kvar se razvija mnogo brže i kod minimalnog prisustva slobodnih šećera.

Pogledati detaljnije :

Istina o ugljenim hidratima

Skriveni šećeri

Zavisnost od šećera — Stvaranje zavisnosti prema šećerima i slatkom kod dece (DRJOVAN.BIZ)

Koliko slatkiša nije opasno po zube

Zavera proizvođača šećera uticala je na smanjeno pridavanje značaja redukciji šećera u ishrani